Ako se igdje još može uživati neizvjesnost, ako se u neizvjesnost MOŽE UCI – onda je to na moru, onda je to pod morem.
Na kopnu nemirna, radoznala duša nema što da traži. Svi su putevi otkriveni, sve staze izlaze na autostradu dosade.
Nebom svako danas šparta od tacke do tacke, leti se aeroplanima kao da se sjedi doma u mekoti fotelje.
Kosmos nije za ljude koji vjeruju u Boga.
Jedino još na moru, POD MOREM, gotovo isto kao nekad, ljudski duh može osjetiti nemire kakve traži svaki avanturista. Dok plovi, DOK RONI, gdje je jedini trag – trag dobro usmjerene krme, kratak koliko pjena za krmom ostaje –
sve je neizvjesnost .
Okrene li kopnu, stane li uz kraj, nepoznato potone u sigurnost. Tebi, dragi prijatelju, treba tajanstvo. Obrni krmu i pucini daj pravac! Na pocetku si slasti novih potraga koje mame. Okreni bok barke od stijenja i tla, obrni leda zemlji. Uvijek ima mogucnosti da se slobodni vrate nepoznatome.
Samo tajanstvene stvari su lijepe! Kreni sa nama u tu ljepotu.

...............................................................................................Ne gledaj, zaroni

четвртак, 15. април 2010.

Нема коментара:

Постави коментар